Prvi spomen Svjetskog dana životinja može se naći 1924. u zahtjevu njemačkog pisca Heinricha Zimmermanna. Prva priredba s tim povodom bila je održana sljedeće godine, 4. listopada 1925. u Berlinskoj dvorani sportova.
Od 12. do 17. svibnja 1929. u Beču se održalo treće izdanje Međunarodnog kongresa zaštite životinja na kojem su prisustvovali predstavnici 152 društva za zaštitu životinja iz 32 zemlje. Na kongresu je prihvaćen popis zahtjeva izraženih u 23 točke. U posljednjoj točki zahtijevalo se uvođenje „Dana zaštite životinja”.
Posljednja prilika ukazala se 8. svibnja 1931. godine kada je bio održan Međunarodni kongres zaštite životinja u Firenci.
Svjetski dan životinja proglašen je 1931. na konvenciji ekologa u Firenci da bi se naglasio nepovoljan položaj ugroženih vrsta. Za Svjetski dan životinja bio je odabran 4. listopada jer se toga dana slavi svetkovina sv. Franja Asiškog, sveca zaštitnika životinja.[2] Otada je Svjetski dan životinja postao dan prisjećanja i odavanja počasti svim životinjama, a poseban je naglasak stavljen na ljude koji vole i poštuju ostale životinje. Dan se slavi na razne načine u svakoj zemlji bez obzira na nacionalnost, religiju, vjeru ili političku ideologiju.
Cilj je Svjetskog dana životinja poboljšati standarde životinjskog blagostanja širom svijeta pružajući potporu i sudjelovanjem pojedinaca, grupa i organizacija koje skrbe o životinjama.
Centralna ideja ovog dana postalo je isticanje važnosti ostalih životinjskih vrsta s kojima čovjek dijeli planet, onih životinja koje su sve češće žrtve čovjekove sebičnosti, sadizma i nasilja. S obzirom na sve, obrazovanjem i javnim aktivnostima boraca za zaštitu životinja nastoji se stvoriti nova kultura poštovanja i senzibilnosti, koju gaji sve više ljudi u skladu sa svojim mogućnostima, čime bi ovaj svijet postao pravedniji za sve koji u njemu žive.
Broj do danas poznatih vrsta procjenjuje se na 38.000, ali stvaran broj zasigurno je veći. Primjerice, u posljednjih šest godina otkriveno je novih 199 kopnenih vrsta, 205 slatkovodnih i 20 vrsta morskih beskičmenjaka. Otkrivene su i tri za znanost potpuno nove vrste riba.
Po Crvenom popisu, ugrožena je ukupno 1131 vrsta kičmenjaka, leptira, vretenaca, podzemne faune, vaskularne flore i gljiva.
Temeljem Zakona o zaštiti prirode divlje vrste proglašavaju se strogo zaštićenim i zaštićenim na temelju njihove ugroženosti. Kršenje zakona kažnjivo je hiljade eura.
Strogo su zaštićeni, veliki broj vrsta iz skupine sisavaca, poput vuka i risa, sve vrste šišmiša, dvije vrste dupina koje se pojavljuju u Jadranu, ali i sve vrste dupina i kitova koji se u njemu slučajno zateknu, zatim velik broj ptica, gmazova, kornjača i vodozemaca.
